stillhoping

17.04.2009., petak

volim,ne volim,bole me ushi

dozvoljavam da me stavri doticu
i ne samo to
dozvoljavam i da me iziritiraju


ne volim Ugladjenost.....vrlo retko je prirodna...Ispod ugladjenosti se shteka svasta nesto...i zavidnost, i zelja da budemo ono sto nismo ,i potreba da budemo opshteprihvaceni,i licemerstvo,i josh trista chuda...

ne volim insistiranje na sopstvenim vrlinama: O kako sam ja samilosna prema drugima! O kako me je dotakla glad u Africi,jeste li citali o tome jutros?! Pomozimo! Evo na primer JA,ja pomazem dan i noc drugima,hajde da budem vash vodja u tome! Sta mislite o mojoj plemenitosti?A da ispricate i drugima o tome?

i

ne volim ljude koje nikad ne vidite izbacene iz sistema....takvi kad puknu pucaju po svim shavovima pa se zaprepastite gomilom izlivenih govana.Zaprepastite,nego shta,a ne bi trebalo...prosto niste umeli da gledate i slushate,dakle,bili ste naivcine...

i

ne volim one sto ne puse,ne piju,ne dunu,ne prdnu,ne opsuju,ne podrignu,ne cackaju nos--- NIKAD.Verujete li stvarno da takvi postoje?

a

Volim:
one sto placaju za svoje izbore svesno
i one
sto ih nije strah kad ostanu sami
i one
sto veruju
i one sto su svesni sebe,sta god to znacilo
i one koji su malko porocni,tek toliko da ne budu jebeni cistunci
i one
koje dotakne lepota u kakvom god obliku ona bila
.....

bole me ushi za godisnjice matura.......u cemu je smisao tih okupljanja?!?

i tako.......
- 23:27 - Komentari (1) - Isprintaj - #

07.04.2008., ponedjeljak

vazduh


Predvece sam prvi put izasla na svoju ogromnu terasu sa soljom kafe i cigaretom...Kroz jos uvek gole grane platana gledala sam u Dunav,i preko njega,u Banat.I najednom sam bila svesna da je vazduh nekako drukciji,s nekom pitomom notom dolazeceg leta....i zamor setaca je zvucao onako, letnje....
Jedan od onih sveznajucih trenutaka.....kad ste sigurni u izvesnost necega....
Lepo.....
- 20:28 - Komentari (8) - Isprintaj - #

02.04.2008., srijeda

dokolica...




...nesto razmisljam.....gledajuci dizajne ostalih blogova,ne mogu a da se ne osetim postidjenom.....ne zato sto sam bez ideja,ne zato sto nisam esteta.....
razlog tome je sto sam totalni duduk u svemu tome.....mogu samo da biram od ponudjenog....
zavidim svima onima koji imaju nekog ko ucini da im blog blista....
elem....
nije me bilo dugo...meni se cini da je to bas bas dugo.....kad sam odlazila bilo je ...ne znam...posetioca iz ,recimo dvadesetdve-dvadesettri zemlje......
u cudu gledam kako ovaj blog posecuju ljudi iz raznih zemalja...brojac kaze iz cetrdeset i devet zemalja.....
i sad se ja mislim....ko to zaluta na ove strane?! odakle? kako?
ajd sto zaluta,nego ,pretpostavljam da se neki i vracaju.......
volela bih da mogu da zavirim iza svih tih prozora....
recimo,pretpostavljam da France znaci da me povremeno cita jedno pametno,cutljivo stvorenje opsednuto muzikom i umetnoscu....prosli put smo se mimoisli,mozda sledeci put necemo....drukciji je od mene:ima macku i deluje autisticno...ja imam psa i delujem otvoreno....
dalje...
Netherlands....i ovde znam ko bi povremeno dolazio i citao....to je neko moj,ko me poznaje....mozda ne onoliko koliko misli da me poznaje,ali me poznaje....i ja njega....mozda ne toliko koliko mislim......
dalje...
Engleska.....recimo da je London.....recimo da je neki Mike s kim se razumem
i citam na nekim drugim mestima.....od Majkovog strogog pogleda ja bih mogla da pocrvenim...molim Majka za blagost,zato
pa onda.....
u Nemackoj zivi jedan matori Slavonac.....kazem to "matori" sa osmehom i simpatijama,nikako podsmesljivo......Taj baca Ivan ima jedan divan blog na kome istresa nostalgiju i ljubav prema rodnoj grudi.....nista nas pod milim Bogom ne vezuje,pa ipak,ja odlazim tamo jer volim preciznost,ljubav,humor i nezadrzivi optimizam koji se razliva po njegovim redovima....
Hrvatska....u redu....i ja odlazim njih da citam,otud toliko poseta
Srbija...takodje...
Ovi sto svrate jednom....razumljivo je....pogrese adresu,udju na pogresna vrata i kad izadju ne vracaju se....
Bune me ovi sto sto se vracaju a ja nemam pojma ko su......koga ja to imam U Norveskoj,ili Litvaniji,ili Bugarskoj,u Americi,Svajcarskoj,Austriji?

hmmm........


pesma za ovaj suncan dan,Nensi Sinatra

I was five and he was six
We rode on horses made of sticks
He wore black and I wore white
He would always win the fight

Bang bang, he shot me down
Bang bang, I hit the ground
Bang bang, that awful sound
Bang bang, my baby shot me down.

Seasons came and changed the time
When I grew up, I called him mine
He would always laugh and say
"Remember when we used to play?"

Bang bang, I shot you down
Bang bang, you hit the ground
Bang bang, that awful sound
Bang bang, I used to shoot you down.

Music played, and people sang
Just for me, the church bells rang.

Now he's gone, I don't know why
And till this day, sometimes I cry
He didn't even say goodbye
He didn't take the time to lie.

Bang bang, he shot me down
Bang bang, I hit the ground
Bang bang, that awful sound
Bang bang, my baby shot me down...

- 13:14 - Komentari (6) - Isprintaj - #

30.03.2008., nedjelja

Dobro vece


Zauvek se pamte oni
s kojima se grlili nismo,
čije su nam usne ostale nepoznate,
kojima smo samo s proleća, u snu,
pisali pismo...



Znam.Ne pisem dugo.Ne znam tome razlog.Nisam ni sretna ni nesretna,nego,`nako,nevesela,sto bi kazao gosn Crnjanski.
Preselila sam se na jedno parce krova koje gleda u Dunav.Ima tome mesec i po.Pa ipak,jos nijednom nisam izasla na tu ogromnu terasu i pogledala u Dunav i Banat preko njega.Ni da li dolaze rode.Ni plove li ribarski camci.
Ponekad izadjem da prostrem ves koji mirise na Bohor i ariel,i brzo utrcavam u stan,kloneci se vetra ili zime.
Prestajem da opazam lepotu.
Moje srce se ponasa nekontrolisano.
Dosadilo mi je da slusam Amy i sad slusam gotovo svaki dan Shivaree.
Moj potomak je popravio neke ocene ali je ostao jednako prgav i prkosan.
Ja i dalje imam cetrdesetjednu.
I jos uvek volim istog coveka.
Necu o njemu,cekam da se stisa bitka koju bije,ne ucestvujem u njoj i nije moja.On kaze da sam ja za njega Dete-Svetionik u Sumadiji.
Ja u sebi mislim kako je on za mene muskarac koga zauvek zelim.
Ne govorim to naglas.
Ucili su me da ne lajem naglas o osecanjima.
Mi smo se u kuci ljubili samo kad su praznici.
I tako.....

Da....pisacu jos....pisanje je ono sto mi daje osecaj da postojim......pisacu o svemu pomalo,bez reda i prioriteta......

i ovih noci zaviricu u strane onih ljudi koje pamtim.........






- 20:20 - Komentari (6) - Isprintaj - #

01.01.2008., utorak

1.januar 2008.



Tony Bennet peva I`ve got the world on a string....


- 00:09 - Komentari (7) - Isprintaj - #

21.12.2007., petak

You know that I`m no good


Amy Winehouse Lyrics



Meet you downstairs in the bar and heard
Your rolled up sleeves in your skull t-shirt
You say what did you do with him today?
And sniff me out like I was Tanqueray

Cause you're my fella, my guy
Hand me your stella and fly
By the time I'm out the door
You're tear men down like Roger Moore

I cheated myself
Like I knew I would
I told ya, I was trouble
You know that I'm no good

Upstairs in bed, with my ex boy
He's in the place, but I can't get joy
Thinking on you in the final throes, this is when my buzzer goes

Run out to meet your chips and pitter
You say we married, 'cause you're not bitter
There'll be none of him no more
I cried for you on the kitchen floor

I cheated myself
Like I knew I would
I told ya, I was trouble
You know that I'm no good

Sweet reunion, Jamaica and Spain
We're like how we were again
I'm in the tub you on the sink
Lick your lips as I soak my feet

Then you know this little carpet burn
My stomach drop yeah and my guts churn
You shrug and it's the worst
Who truly stuck the knife in first

I cheated myself like I knew I would
I told ya I was trouble, you know that I'm no good
I cheated myself, like I knew I would
I told ya I was trouble, you know that I'm no good
- 22:14 - Komentari (8) - Isprintaj - #

05.12.2007., srijeda

CRTA ISPOD

Cetrdeset i jedna mi je.
Nisam ni tamo ni ovamo.
Nisam nigde.Zaglavljena sam izmedju ovog gde jesam i onog sto jesam.
Ne umem da napravim tortu.
Ne umem da sijem.
Nemam plocice na stomaku,niti sam ih ikad imala.
Nikad nisam naucila da vozim rolere.
Ne umem da opeglam musku kosulju.

jos uvek nisam videla
kitove
Njujork
Aljasku

Jos uvek nisam skitala Havanom.

Cetrdeset i jedna mi je.
Moj brat je umro u cetrdeset sedam.
Na sahrani su kazali da je imao divan,sretan zivot.
To je bila istina.
Na mojoj to nece reci.Svi znaju da je moj zivot sjeban.Dakle,cutace.
Eventualno: Bila je neprilagodjena.
Eventualno: steta...

Jos uvek kad se probudim ne vidim more pod prozorom.
O Lisabonu mi ponekad govori moj prijatelj Hoze,Portugalac,glavni kuvar u jednom velikom bostonskom restoranu.
Nemam pojma kakvog je ukusa supa od ajkulinih peraja.
Nisam nikad isla da lovim sabljarku.

Steta
Steta

Niko nece kazati pred mojim grobom:Ona je zivela tako skitacki,tako lako!


(nastavice se.....)


- 19:47 - Komentari (4) - Isprintaj - #

28.11.2007., srijeda

....................................



"Ljudi koji su izloženi delovanju stereotipa uglavnom i sami potpadaju pod njih..."

uhvati me za ramena i snazno me prodrmusaj.....
- 13:10 - Komentari (7) - Isprintaj - #

23.11.2007., petak

psssssst..........




Nisam tuzna.Nisam vesela.Nemam potrebu da govorim,najmanje ljudima.Lirske fatamorgane su utihnule.Jos uvek sam nevoljno ukorenjena na mestu koje ne osecam kao svoje.Nisam tuzna.Nisam vesela.A nocu sanjam utopijske prostore Hiperboreje...lirika,refleksija,deskripcija,utopija,utopija,utopija......
- 13:22 - Komentari (4) - Isprintaj - #

05.11.2007., ponedjeljak

to sam ja





od straha ...pa preko osecaja beskrajne tuge...i dalje do cudjenja....i zabrinutosti ....zaobilazeci oprez....podavajuci se ushicenosti....izbegavajuci razloznost.......sledeci ostru ivicu zileta.....preko neutazive zelje.....sve do insomnie.....
tako izgleda svetleca putanja mog ludila......

a sad ti.....
- 20:41 - Komentari (8) - Isprintaj - #

25.10.2007., četvrtak

i dalje....




kad otvoris ujutru oci-sta vidis
postoje li dani kad sedis s glavom medju rukama
u nekoj zakljucanoj sobi
jesi li u mladosti citao Hesea
a Kastanedu
osecas li se kadgod ulovljen
zasto brkovi i brada
jesi li se nekad osecao kao da si stigao
do jebenog Meseca
i do najfinijeg peska na dnu okeana
umes li ponesto da skuvas
jesi li jebao nekog na jointu
pevas li dok se tusiras
jesi li ranoranilac
umes li da ukljucis masinu za ves
volis li slatkise
a pozoriste
kako se uspavljujes
teveom ili knjigom
ili prosto zmuris i cekas da se onesvestis
kuntas li popodne
ako nikad ne spavas u avionu da li to znaci da se bojis
i spavas li u kolima
verujes li u Boga
a u to da je Kastaneda bio Beli Mag
a u to da svako ima svoju zvezdu
a u Darvina
a u revoluciju
mislis li da sam luda
sto nosim crveno
a ti
jesi li siguran da si citav
elem
svasta bih jos htela pitati
jebes ga,nisam sigurna ni da cu ovo glasno reci........

- 03:10 - Komentari (12) - Isprintaj - #

23.10.2007., utorak

strancu za stolom preko puta



ima li drveta u dvoristu u kom si odrastao
jesi li se tukao kad si bio decak
volis li brodet
a zive skoljke
koja je tvoja omiljena boja
rakija ili pivo
crno ili belo vino
nasminkane zene ili one druge
jutro ili vece
podne ili ponoc
pas ili macka
leto ili zima necu ni da pitam
dalje
jesi li voleo svog oca
jesi li imao najboljeg druga
je li jos ziv
jesu li zene odlazile ljute
kad si naucio da plivas
pises li levom ili desnom
kazes li nekad "U picku materinu!"
psujes li uopste
imas li fobiju
znas li da mrdas usima
kako uspevas da ti kosa bude uvek iste duzine
volis li crveno
a sarmu
a paprikas
sta slusas
volis li muziku
i koje filmove gledas
kakav si kad popijes
zapodevas li kavgu s ljudima
kad ti je rodjendan
sta imas protiv kravate
je li te ponekad strah



samo su neka pitanja na koja bih volela da znam odgovore


- 22:08 - Komentari (2) - Isprintaj - #

20.10.2007., subota

reci

Photo Sharing and Video Hosting at Photobucket


reci
sta mogu jebene reci
u trenutku kad je
hladno....
kao plavo ,kao secivo,kao sve izmedju crne i zelene
ohladjena kafa
hladno za potiljkom
cigareta medju prstima
na noktu palca jedna bela fleka
nalik na baricu
reci kao
trn svetlost mac
jauk
kao bol victorije vilijams
i fride kalo
nedostatak pristojnosti
i sramote
pa odbijam osmeh
kao pomirenje
ili kompromis
poezija
od koje se ne zivi
hladno
mokar vazduh oktobra
koji se cedi niz ramena
nije joint
tek nasumice nabacane reci....

- 17:06 - Komentari (6) - Isprintaj - #

13.10.2007., subota

subota ujutru....

Photo Sharing and Video Hosting at Photobucket



volim....tu prvu jutarnju kafu....kad je ispijam polako,i dugo,...sama....zureci kroz prozor,ne misleci ni o cemu posebno.....tu prvu cigaretu ,tu tisinu koja me obavija,to zeleno pod prozorom sto mi puni oci.....

i volim....miris kuhinje subotom i nedeljom....miris supe koja se lagano kuva....oljusten krompir i sargarepa,kolut celera u vrijucoj vodi....vezica persuna na dasci za seckanje...miris jela koja se krcka u rerni....i onaj slatki miris vrucih kolaca na tacni,posutih vanilin-secerom....

volim...miris opranog vesa,i miris sveze opeglanog.....

volim postirkan stolnjak...beo,neisflekan,gladak....

i volim jutarnji program,kolazne emisije vikendom,sa smesnim voditeljem,sa pospanim gostima...i volim kad taj zvuk sa tevea dopire do kuhinje dok seckam luk ili persun,dok rasporedjujem na pijaci kupljeno cvece u niske,debeljusne vaze.....

volim...subote ujutru.....


- 13:02 - Komentari (12) - Isprintaj - #

09.10.2007., utorak

LOVIM TE RECIMA,BEJBE...





Photo Sharing and Video Hosting at Photobucket




Lovim te recima....jesi li znao to? Od one prve kafe,nevesto skuvane i poluprosute casice rakije....od onog odlaska posle kog vise nista nije bilo isto....od one prve primisli da sam uhvacena u mrezu i da se mogu osloboditi samo loveci te recima.....
Lovim te recima......idem za tobom po meridijanima,uvek iza tebe,prosipajuci reci ...jer sta sam drugo ikad i imala do reci,slatkih i gorkih,onih neznih i onih punih trnja,kratkih i dugih,vaznih i manje vaznih?!
Lovim te recima ,preskacuci vremenske zone i meridijane,umetajuci u njih osmehe i neizgovorena pitanja,pa cak i male ljutnje i pakosti....lovim te recima,lovim te recima....
pa i kad na tvoju cutnju poludim,sasvim poludim i razjareno kazem da necu da budem Seherezada,da sam umorna i nevesela ,ja ne izdrzavam dugo,i moja ljutnja je kratka i bezazlena,ko letnji pljusak,ko trenutak kad Sunce iskace iznad brda...i reci,ciji vlasnik vise i nisam nastavljaju da te love.....
ti kazes:Tvoje reci su cudo,bejbe
pa nastavljas da cutis,i pustas da te sustizu,i zamices im iznenada,pa opet zastajkujes da ih sacekas....
te reci.....dolaze nekako same,ko talas kad udari o obalu,tako one kotrljaju pod jezikom i prelaze vlaznu ivicu donje usne....i ja sasvim nepripremljeno onda govorim o glupostima,sitnicama,malim nevaznim stvarima....to da sam ,recimo, odrasla na kajmaku i vrucem hlebu,to da gotovo nikad ne idem na ocev grob,to da volim letnju kisu...razne druge gluposti koje ne govorim nikom....
Lovim te recima...jer ne mogu da pruzim ruku toliko....jer ne mogu....jer ne mogu da te vidim preko svih tih brda i dolina i mora i okeana i zvezda koje se preprecuju i tako preprecene ostaju citavu vecnost....
male bezazlene reci ni o cemu,koje te nekad zasipaju kao kad sneg zasipa zemlju,male bezazlene reci koje ponekad lice na kurvarluk,male nerazumljive bezazlene reci koje uvek idu iza tebe,po svim meridijanima.....
Drugi mogu reci da si Umetnik...ja to zovem Lutalicom...
Lovim te recima po danu po noci...
Kad se zamorim,ja zmurim....pa vrtim pod kapkom otisak tvog obraza na mom dlanu...teksturu,toplotu,izbocinu jagodicne kosti,kao tajnu mapu svemira ,jednacinu koja ce me objasniti...
Kad se zamorim ja zmureci gledam u sliku nekog ranog jutra,s maglovitom svetloscu sunca koje ulazi kroz otvorene prozore i lagano savladava senke po uglovima i stvarima...gledam kako ulazim u sobu i skidam cipele,i u svilenim carapama i suknji lezem u krevet do tebe,mirno,kao u grob...i pustam da me rukom obgrlis oko stomaka i onda lezeci tako,samo cutimo.....
Lovim te recima...lovim te recima....jer ne mogu prostim pokretom ruke da svezem sve meridijane u jedan cvor,niti da isusim svu vodu,niti da skupim sve zvezde u jednu sampanjsku casu....lovim te recima....kao sto druge zene love otkopcanim dugmetom,namirisanim vratom bestidnim pogledom...
Lovim te recima,bejbe,...izgovorenim i onim drugim...

- 15:05 - Komentari (10) - Isprintaj - #

06.10.2007., subota

kisa u noci i Pero Zubac





Dok sam te imao



jezik sam ptica razaznavao
i tajne pticije odgonetao
biljke sam razumeo, i u nocima
prepisivao razgovor trava
tolike sam pesme ispisao
prepisujuci rukopis vetra
uz more, u noci,u planini
tolike navoljnike saslusati umeo
i ciniti im male radosti
bez napora,bez sebicnosti imalo
tolike sam dobrote i plemenitosti
umeo u druge utkati
a da i prevec ostane u meni
san sam s radoscu na oci nanosio
i budjenju se kao drvece radovao
dok sam te imao



- 00:53 - Komentari (3) - Isprintaj - #

27.09.2007., četvrtak

O deci koja imaju sve, o onoj koja nemaju nista,o nama....



Parafraza XVII

Plakati pa dušu žvakati.
Suze u jastuk umakati.

Plakati, plakati, plakati
i sebe moći preskakati.

Plakati, pa se nasmešiti.
Ne, nećemo pogrešiti.

Plakati, ali se boriti
i sobom nebo otvoriti.


* * *

Sa dva kilograma svinjskih repova Djordje se vratio u Futog. Ima dana kad se vratio praznih ruku a kod kuce ceka sestoro gladne dece, jedna umorna mati i jedan nakrivo nasadjeni otac. Djordje svakog dana mora da zaradi hiljadu dinara, inace ce dobiti batine.

Djordje Dundjerski. Mladi “pregalac” i “glava porodice”. Ucenik treceg razreda osnovne skole u Futogu.

Djordje prosi po Novom Sadu. To zna i njegova uciteljica i mali drugovi. Drugi razred je zavrsio sa odlicnim. U skoli i dalje stoji sasvim pristojno. Ima dva pametna oka. Ume da popije koktu na eks, a da ne trepne. Ume i da se nasali, ali gorko. Ume i da se zabrine, ali sve nekako ispadne kroz osmeh.

Imam pred sobom svrcu kome je porodica natovarila na pleca brigu o hiljadarki dnevno. Gurnite na ulicu nekog odraslog coveka i naredite mu da svaki dan donese po hiljadu dinara, pa cete videti da je to uzasan posao. A to ide godinama. I to ce jos ici godinama.

Deca se zovu Snezana, Vlada, Dragan, Zdravko, Zoran i Mileva. Vlada je najmladji: tek se rodio. Kao i svako dete, Djordje ima svoje snove. Zeleo bi da postane sofer ili kauboj.

-Tako bih mogao- kaze- da putujem. Da odem daleko. Da dobijam dnevnice i prestanem da prosim.
-Zar ti nije zao- pitam- da ostavis decu?
-Potrpao bih ja i njih u kamion i odveo.
I verujem da bi to i ucinio. Jer bivalo je dana kad isprosi samo za hleb.
Nosim ga- prica mi- gledam ga, a hleb vruc, mek, a ja gladan, pa ipak ne strpnem ni mrvu. Prvo njih nahranim...

Inace, najveci dan je kad se skupi nesto para za svinjske repove. To smo nekako uredili, dao sam mu novac i on je otisao da se brine o deci. Ja sam posle toga sedeo i bilo me je sramota kao da sam ja licno i privatno pravio i podesavao ovaj svet.

Razmisljao sam kako da mu se pomogne.

Razmisljao sam kako da se pomogne onom decaku na Tvrdjavi koji spava sa dva psa, jer su ga majka i ocuh oterali od kuce. Jede sa psima hotelske pomije. Oni ga nocu greju. Jova Soldatovic, Mica, sta znam ko, poklone mu dzemperic, kaput, neki dinar...

I nekako mi se ucinilo, djavo ga zna zasto, da Djordju, da svoj toj takvoj deci ne treba pomagati, nego ih razumeti i udesiti da dospeju bar do sutrasnjeg dana. Treba pomagati nasoj deci. Onim lepo ocesljanim, pametnim, mirisavim bucama namrstenim na margarin- jer, zaboga, oni jedu samo puter; namrstenim na mleko-jer, zaboga, oni piju samo kakao; namrstenim na novo odelo- jer, zaboga, neko ima lepse, modernije, cak iz Italije.

Treba pomagati nasoj razmazenoj deci, nasoj za zivot nesposobnoj deci, nasim maminim i tatinim mazama.

Djordja treba uvazavati i pokoniti se pred paketicem svinjskih repova koji dele sedmoro gladnih malisana, jednom nedeljno ili nijednom nedeljno.

Nema u meni nikakve pakosti. Nikakvog zla. Ne mogu da optuzim drustvo sto mu ne pomaze, jer tata je zemljoradnik, a majka radnica u “27. martu”.
Jednostavno, rastuzen sam zbog nas i zgadjen, nesrecan nekako posramljeno. Zaboli nas zub, pa mislimo da je to najveca briga zemljine kugle. Iskljuce nam struju cetiri sata, a mi proklinjemo sve, od Nikole Tesle do “Elektrovojvodine”. Sve neke ogromne brige oko nas: prosao tako neki mamlaz, pa mi oljustio farbu sa leve strane haube...

Lepo mamino nece da pojede rucak, duri se.

Lepo tatino zatrpano gomilom igracaka place zato sto nema jos dve gomile igracaka.

Djordje grabi peske u Futog sa hlebom ispod ruke.

Onaj malisan na Tvrdjavi jede pomije.

A mi prolazimo kroz taj svet kao coravi, i ne primecujemo ni jedne ni druge. Te, koji ce nas sutra zameniti. Te koje grdimo sto su mladi, kao da su oni odlucivali hoce li ce se roditi.

I dodje mi, ruku na srce, da onako siroko pljunem na dobra stara vremena u ime svih onih novih, kojima srljamo u susret kao da ce sama od sebe biti napravljena.

Nemam u ovom zapisu ni pocetak ni kraj. Iznosim ga kao prilog za razmisljanje. Ako neko nesto smisli, bicu mu zahvalan. Ako ne smisli-opet lepo.



by Mika Antic, poeta,sanjar,pijanac...Ljudina......
- 00:17 - Komentari (11) - Isprintaj - #

23.09.2007., nedjelja

KAD OSTARIM


Photo Sharing and Video Hosting at Photobucket

fin nacin da se ostari.....


....ali,ukoliko se ne desi nesto i ne odselim se na Kubu,ukoliko propustim staracko ludovanje i predavanje porocima pod stare dane,staricu ovde....sto mogu bolje,...
jer....

kad ostarim...

...nosicu ruzicaste haljine i niske bisera....imacu stap sa srebrnom drskom,skup i lep.....karmin na usnama,srebrnu pundju.

kad ostarim...za mojim trpezarijskim stolom subotom ce se igrati remi s preostalim zivim prijateljima,pusicu cigare ,picu martini...psovacu,ali to ide uz karte....i niko nece zameriti....
s prijateljicama cu ponekad da odem na kolace,u najskuplji restoran u gradu....vadicemo iz koznih torbica slike svoje dece i dece nase dece i veselim glasom govoriti o njima,nezno ih olajavati izmedju dva zalogaja krempite.....
imacu vremena za pozorisne premijere,za knjige koje nisam stigla da procitam...mozda cu poceti da se bavim fotografijom amozda i pecanjem,videcemo jos....jer,bogzna sta cu sve voleti kad ostarim!
kad ostarim...moj sin ce ziveti negde drugde,mozda daleko,bas daleko....i zvace me subotom a ja necu dosadjivati ni postavljati neumesna pitanja....sve sto je trebalo da mu kazem vec je cuo u detinjstvu...zvace onako,da me cuje,ne iz duznosti,ne sa strepnjom il` dosadom...
na stocicu kraj kreveta stajace slika moje ljubavi jedine u srebrnom ramu,a ja cu voleti istim zarom,ni za dlaku manje,te mirne,mrtve oci....
a kad izlazim napolje,s karminom na usnama i srebrnim stapom u ruci ,ja cu zvizdukati neku pesmu gegajuci se niz stepenice...i pusticu da se stap nehajno vuce za mnom....stacu zatim:pogledacu nebo i boje i ljude,i necu misliti kako je nepravedno to sto sam stara,sto kuk ne sluzi najbolje...
kad ostarim....kad ostarim volecu i dalje Peru Zupca ,Miku Antica i mnoge druge....i..."sve smrti me ubiti nece"....
kad ostarim...necu biti nadzak-baba kakva sad umem da budem
kad ostarim...
....staricu lepo,bezbrizno...bez straha.....

u medjuvremenu

Aorist


Ti svakako razumes:
sve je,
sve je,
sve je gotovo.

Uplaseno sam pijan.
I prazan.
I sam.

Ponekad netko naidje
da me zabrinuto voli i pazi,
neko kome prepričavam sve tvoje putokaze
do mog usijanog temena.

Nikome nemoj reci,
ali ja,
ja koji najmanje znam o sreci,
hteo bih malo nespretne srece
tom nekom drugom da dam.

I dok umire drvece i vetar po liscu gazi,
hteo bih da mu bude dobro,
sasvim dobro,
u ime aorista moje ljubavi
i davnoproslog vremena.



Mika Antić


Photo Sharing and Video Hosting at Photobucket
- 20:29 - Komentari (13) - Isprintaj - #

07.09.2007., petak

Sinoc,jutros.....


sinoc sam....

...malko hodala gradom.....glavobolja me ubi....svi kazu to je od kompa,pa se ja nerviram...sta oni znaju?!

...kad ono...nije da nije....ko kreten cucim na stolici po vascelu noc....kicma vristi na sav glas...a od kicme ide i taj nesnosni bol...

...bilo kako bilo....setnja me preporodila.....

a onda...glupo je da vece prodje bez ikakvog nerviranja....te mi potomak saopsti radosnu vest da je izgubio protezu......cudo je on....samo njemu moze proteza neprimetno da sklizne iz usta i zagubi se....ni da zvekne kad je pala....te tako nije ni primetio....

Doktorka Zoka ima da se upisa od srece kad joj saopstimo tu radosnu vest......

...dalje....
...malko sam peglala,pa odustala....pa sam pricala s nekim na mesendzeru....al` taj neko je bio mrzovoljan i namcorast,bas kao ja onomad,pa sam ja bila malko ljuta zbog toga...te rekoh,odoh sa Nik Hornbijem u krevet....
pa smo Nik i ja otisli u krevet....malo smo se gledali,Nik i ja...bio je to "Dug put do dna".....


i tako.....

a jutros je ponovo jesen....smrzli mi se nozni prsti,a bogami i usi....
jutros se slusa muzika iz filma "Betty blue"....
potomak je na treningu,svaki cas ocekujem da baci torbu s blatnjavim kopackama nasred sobe pa da pocnem da zvocam....
protezu sam ocutala....ne vredi plakati za prosutim mleko....sredice Zoka stvar...

eh,da...dobila sam jutros i divnu razglednicu iz Primostena....Kaze,prekrasno....i defini dolaze cesto....
moje je more izmaklo ove godine....al` sneg na Kopaoniku nece.....

Mastif je u soku zbog ovog neocekivanog pada temperature...
Pocetkom leta je konacno izleteo iz kuce.Basta! vec je porastao,ko konj! Saplicemo se o njega.Razmazen je,preko sve mere.Ponekad mislim da on uopste i ne zna da je Pas.Vise govorimo s njim nego izmedju sebe...Anyway,izleteo je.Nekako je i preziveo leto....tumarao je dvoristem,jurio za loptom,plasio svrake,obletao oko Lule,sarplaninke,ko lud.Ona se nije dala.
Sad vidim da je skoro ocajan.Razmazeno pseto nece da sedne na hladan beton,ni na mokru travu.Tumara,s izrazom dosade u sivim oborenim ocima.Povremeno dodje na vrata,pa lupa glavom,ko nezdrav.Lupa sve dok ga ne zaboli glavudza,ona njegova,teleca.Pa promeni.Pocne da lupa sapom,Mi se pravimo ludi.
Meni je ipak,pomalo zao.Mlad je jos.
Valjda ce ocvrsnuti....

Photo Sharing and Video Hosting at Photobucket

p.s.Ovo je slika sa neta,a svaka slicnost s mojim mastifom je poprilicna....mi samo nemamo te fine,crno-bele,umetnicke.....





- 11:19 - Komentari (2) - Isprintaj - #

05.09.2007., srijeda

Kisa




Kisa....
ja volim veceri pod kisom....
plavo mekano cebe preko kolena,ususkani psti na nogama....
kisa....
Fun Lovin Criminals....
umesto neke placne patetike.....

kisa....

i kafa.....koja po redu? vrag bi ga znao....
moja soba
s narandzastim svetlom u uglu
s Amelijom Pulen na zidu
s gomilom knjiga i filmova
bozicni ukras obesen na kvaku od prozora

kisa...

duvan koji se razvlaci po coskovima
i mesa se s Zivansijevim mirisom....
moja lenjost
moja lenjost
culnost koju cuvam za nekog
razvratnost
bestidnost

sve to , za nekog

dalje....
malena srebrna zvezda okacena o granu bendzamina
obrisana stakla na prozoru
mrak
svetla s tudjih prozora...
sedi li neko jos s glavom medju rukama
slusajuci nesto,zaziruci od tisine....

kisa....
meksa me....vise nego sto bih htela....
- 20:19 - Komentari (2) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

< travanj, 2009  
P U S Č P S N
    1 2 3 4 5
6 7 8 9 10 11 12
13 14 15 16 17 18 19
20 21 22 23 24 25 26
27 28 29 30      

Travanj 2009 (1)
Travanj 2008 (2)
Ožujak 2008 (1)
Siječanj 2008 (1)
Prosinac 2007 (2)
Studeni 2007 (3)
Listopad 2007 (6)
Rujan 2007 (7)
Kolovoz 2007 (24)
Srpanj 2007 (12)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga

Linkovi

u nekoliko reci