volim,ne volim,bole me ushi
dozvoljavam da me stavri doticu
i ne samo to dozvoljavam i da me iziritiraju ne volim Ugladjenost.....vrlo retko je prirodna...Ispod ugladjenosti se shteka svasta nesto...i zavidnost, i zelja da budemo ono sto nismo ,i potreba da budemo opshteprihvaceni,i licemerstvo,i josh trista chuda... ne volim insistiranje na sopstvenim vrlinama: O kako sam ja samilosna prema drugima! O kako me je dotakla glad u Africi,jeste li citali o tome jutros?! Pomozimo! Evo na primer JA,ja pomazem dan i noc drugima,hajde da budem vash vodja u tome! Sta mislite o mojoj plemenitosti?A da ispricate i drugima o tome? i ne volim ljude koje nikad ne vidite izbacene iz sistema....takvi kad puknu pucaju po svim shavovima pa se zaprepastite gomilom izlivenih govana.Zaprepastite,nego shta,a ne bi trebalo...prosto niste umeli da gledate i slushate,dakle,bili ste naivcine... i ne volim one sto ne puse,ne piju,ne dunu,ne prdnu,ne opsuju,ne podrignu,ne cackaju nos--- NIKAD.Verujete li stvarno da takvi postoje? a Volim: one sto placaju za svoje izbore svesno i one sto ih nije strah kad ostanu sami i one sto veruju i one sto su svesni sebe,sta god to znacilo i one koji su malko porocni,tek toliko da ne budu jebeni cistunci i one koje dotakne lepota u kakvom god obliku ona bila ..... bole me ushi za godisnjice matura.......u cemu je smisao tih okupljanja?!? i tako....... |
vazduh
Predvece sam prvi put izasla na svoju ogromnu terasu sa soljom kafe i cigaretom...Kroz jos uvek gole grane platana gledala sam u Dunav,i preko njega,u Banat.I najednom sam bila svesna da je vazduh nekako drukciji,s nekom pitomom notom dolazeceg leta....i zamor setaca je zvucao onako, letnje.... Jedan od onih sveznajucih trenutaka.....kad ste sigurni u izvesnost necega.... Lepo..... |
dokolica...
...nesto razmisljam.....gledajuci dizajne ostalih blogova,ne mogu a da se ne osetim postidjenom.....ne zato sto sam bez ideja,ne zato sto nisam esteta..... razlog tome je sto sam totalni duduk u svemu tome.....mogu samo da biram od ponudjenog.... zavidim svima onima koji imaju nekog ko ucini da im blog blista.... elem.... nije me bilo dugo...meni se cini da je to bas bas dugo.....kad sam odlazila bilo je ...ne znam...posetioca iz ,recimo dvadesetdve-dvadesettri zemlje...... u cudu gledam kako ovaj blog posecuju ljudi iz raznih zemalja...brojac kaze iz cetrdeset i devet zemalja..... i sad se ja mislim....ko to zaluta na ove strane?! odakle? kako? ajd sto zaluta,nego ,pretpostavljam da se neki i vracaju....... volela bih da mogu da zavirim iza svih tih prozora.... recimo,pretpostavljam da France znaci da me povremeno cita jedno pametno,cutljivo stvorenje opsednuto muzikom i umetnoscu....prosli put smo se mimoisli,mozda sledeci put necemo....drukciji je od mene:ima macku i deluje autisticno...ja imam psa i delujem otvoreno.... dalje... Netherlands....i ovde znam ko bi povremeno dolazio i citao....to je neko moj,ko me poznaje....mozda ne onoliko koliko misli da me poznaje,ali me poznaje....i ja njega....mozda ne toliko koliko mislim...... dalje... Engleska.....recimo da je London.....recimo da je neki Mike s kim se razumem i citam na nekim drugim mestima.....od Majkovog strogog pogleda ja bih mogla da pocrvenim...molim Majka za blagost,zato pa onda..... u Nemackoj zivi jedan matori Slavonac.....kazem to "matori" sa osmehom i simpatijama,nikako podsmesljivo......Taj baca Ivan ima jedan divan blog na kome istresa nostalgiju i ljubav prema rodnoj grudi.....nista nas pod milim Bogom ne vezuje,pa ipak,ja odlazim tamo jer volim preciznost,ljubav,humor i nezadrzivi optimizam koji se razliva po njegovim redovima.... Hrvatska....u redu....i ja odlazim njih da citam,otud toliko poseta Srbija...takodje... Ovi sto svrate jednom....razumljivo je....pogrese adresu,udju na pogresna vrata i kad izadju ne vracaju se.... Bune me ovi sto sto se vracaju a ja nemam pojma ko su......koga ja to imam U Norveskoj,ili Litvaniji,ili Bugarskoj,u Americi,Svajcarskoj,Austriji? hmmm........ pesma za ovaj suncan dan,Nensi Sinatra I was five and he was six We rode on horses made of sticks He wore black and I wore white He would always win the fight Bang bang, he shot me down Bang bang, I hit the ground Bang bang, that awful sound Bang bang, my baby shot me down. Seasons came and changed the time When I grew up, I called him mine He would always laugh and say "Remember when we used to play?" Bang bang, I shot you down Bang bang, you hit the ground Bang bang, that awful sound Bang bang, I used to shoot you down. Music played, and people sang Just for me, the church bells rang. Now he's gone, I don't know why And till this day, sometimes I cry He didn't even say goodbye He didn't take the time to lie. Bang bang, he shot me down Bang bang, I hit the ground Bang bang, that awful sound Bang bang, my baby shot me down... |
Dobro vece
Zauvek se pamte oni s kojima se grlili nismo, čije su nam usne ostale nepoznate, kojima smo samo s proleća, u snu, pisali pismo... Znam.Ne pisem dugo.Ne znam tome razlog.Nisam ni sretna ni nesretna,nego,`nako,nevesela,sto bi kazao gosn Crnjanski. Preselila sam se na jedno parce krova koje gleda u Dunav.Ima tome mesec i po.Pa ipak,jos nijednom nisam izasla na tu ogromnu terasu i pogledala u Dunav i Banat preko njega.Ni da li dolaze rode.Ni plove li ribarski camci. Ponekad izadjem da prostrem ves koji mirise na Bohor i ariel,i brzo utrcavam u stan,kloneci se vetra ili zime. Prestajem da opazam lepotu. Moje srce se ponasa nekontrolisano. Dosadilo mi je da slusam Amy i sad slusam gotovo svaki dan Shivaree. Moj potomak je popravio neke ocene ali je ostao jednako prgav i prkosan. Ja i dalje imam cetrdesetjednu. I jos uvek volim istog coveka. Necu o njemu,cekam da se stisa bitka koju bije,ne ucestvujem u njoj i nije moja.On kaze da sam ja za njega Dete-Svetionik u Sumadiji. Ja u sebi mislim kako je on za mene muskarac koga zauvek zelim. Ne govorim to naglas. Ucili su me da ne lajem naglas o osecanjima. Mi smo se u kuci ljubili samo kad su praznici. I tako..... Da....pisacu jos....pisanje je ono sto mi daje osecaj da postojim......pisacu o svemu pomalo,bez reda i prioriteta...... i ovih noci zaviricu u strane onih ljudi koje pamtim......... |
1.januar 2008.
Tony Bennet peva I`ve got the world on a string.... |
You know that I`m no good
Amy Winehouse Lyrics Meet you downstairs in the bar and heard Your rolled up sleeves in your skull t-shirt You say what did you do with him today? And sniff me out like I was Tanqueray Cause you're my fella, my guy Hand me your stella and fly By the time I'm out the door You're tear men down like Roger Moore I cheated myself Like I knew I would I told ya, I was trouble You know that I'm no good Upstairs in bed, with my ex boy He's in the place, but I can't get joy Thinking on you in the final throes, this is when my buzzer goes Run out to meet your chips and pitter You say we married, 'cause you're not bitter There'll be none of him no more I cried for you on the kitchen floor I cheated myself Like I knew I would I told ya, I was trouble You know that I'm no good Sweet reunion, Jamaica and Spain We're like how we were again I'm in the tub you on the sink Lick your lips as I soak my feet Then you know this little carpet burn My stomach drop yeah and my guts churn You shrug and it's the worst Who truly stuck the knife in first I cheated myself like I knew I would I told ya I was trouble, you know that I'm no good I cheated myself, like I knew I would I told ya I was trouble, you know that I'm no good |
CRTA ISPOD
Cetrdeset i jedna mi je.
Nisam ni tamo ni ovamo. Nisam nigde.Zaglavljena sam izmedju ovog gde jesam i onog sto jesam. Ne umem da napravim tortu. Ne umem da sijem. Nemam plocice na stomaku,niti sam ih ikad imala. Nikad nisam naucila da vozim rolere. Ne umem da opeglam musku kosulju. jos uvek nisam videla kitove Njujork Aljasku Jos uvek nisam skitala Havanom. Cetrdeset i jedna mi je. Moj brat je umro u cetrdeset sedam. Na sahrani su kazali da je imao divan,sretan zivot. To je bila istina. Na mojoj to nece reci.Svi znaju da je moj zivot sjeban.Dakle,cutace. Eventualno: Bila je neprilagodjena. Eventualno: steta... Jos uvek kad se probudim ne vidim more pod prozorom. O Lisabonu mi ponekad govori moj prijatelj Hoze,Portugalac,glavni kuvar u jednom velikom bostonskom restoranu. Nemam pojma kakvog je ukusa supa od ajkulinih peraja. Nisam nikad isla da lovim sabljarku. Steta Steta Niko nece kazati pred mojim grobom:Ona je zivela tako skitacki,tako lako! (nastavice se.....) |
....................................
"Ljudi koji su izloženi delovanju stereotipa uglavnom i sami potpadaju pod njih..." uhvati me za ramena i snazno me prodrmusaj..... |
psssssst..........
Nisam tuzna.Nisam vesela.Nemam potrebu da govorim,najmanje ljudima.Lirske fatamorgane su utihnule.Jos uvek sam nevoljno ukorenjena na mestu koje ne osecam kao svoje.Nisam tuzna.Nisam vesela.A nocu sanjam utopijske prostore Hiperboreje...lirika,refleksija,deskripcija,utopija,utopija,utopija...... |
to sam ja
od straha ...pa preko osecaja beskrajne tuge...i dalje do cudjenja....i zabrinutosti ....zaobilazeci oprez....podavajuci se ushicenosti....izbegavajuci razloznost.......sledeci ostru ivicu zileta.....preko neutazive zelje.....sve do insomnie..... tako izgleda svetleca putanja mog ludila...... a sad ti..... |
i dalje....
kad otvoris ujutru oci-sta vidis postoje li dani kad sedis s glavom medju rukama u nekoj zakljucanoj sobi jesi li u mladosti citao Hesea a Kastanedu osecas li se kadgod ulovljen zasto brkovi i brada jesi li se nekad osecao kao da si stigao do jebenog Meseca i do najfinijeg peska na dnu okeana umes li ponesto da skuvas jesi li jebao nekog na jointu pevas li dok se tusiras jesi li ranoranilac umes li da ukljucis masinu za ves volis li slatkise a pozoriste kako se uspavljujes teveom ili knjigom ili prosto zmuris i cekas da se onesvestis kuntas li popodne ako nikad ne spavas u avionu da li to znaci da se bojis i spavas li u kolima verujes li u Boga a u to da je Kastaneda bio Beli Mag a u to da svako ima svoju zvezdu a u Darvina a u revoluciju mislis li da sam luda sto nosim crveno a ti jesi li siguran da si citav elem svasta bih jos htela pitati jebes ga,nisam sigurna ni da cu ovo glasno reci........ |
strancu za stolom preko puta
ima li drveta u dvoristu u kom si odrastao jesi li se tukao kad si bio decak volis li brodet a zive skoljke koja je tvoja omiljena boja rakija ili pivo crno ili belo vino nasminkane zene ili one druge jutro ili vece podne ili ponoc pas ili macka leto ili zima necu ni da pitam dalje jesi li voleo svog oca jesi li imao najboljeg druga je li jos ziv jesu li zene odlazile ljute kad si naucio da plivas pises li levom ili desnom kazes li nekad "U picku materinu!" psujes li uopste imas li fobiju znas li da mrdas usima kako uspevas da ti kosa bude uvek iste duzine volis li crveno a sarmu a paprikas sta slusas volis li muziku i koje filmove gledas kakav si kad popijes zapodevas li kavgu s ljudima kad ti je rodjendan sta imas protiv kravate je li te ponekad strah samo su neka pitanja na koja bih volela da znam odgovore |
kisa u noci i Pero Zubac
Dok sam te imao jezik sam ptica razaznavao i tajne pticije odgonetao biljke sam razumeo, i u nocima prepisivao razgovor trava tolike sam pesme ispisao prepisujuci rukopis vetra uz more, u noci,u planini tolike navoljnike saslusati umeo i ciniti im male radosti bez napora,bez sebicnosti imalo tolike sam dobrote i plemenitosti umeo u druge utkati a da i prevec ostane u meni san sam s radoscu na oci nanosio i budjenju se kao drvece radovao dok sam te imao |
O deci koja imaju sve, o onoj koja nemaju nista,o nama....
Parafraza XVII Plakati pa dušu žvakati. Suze u jastuk umakati. Plakati, plakati, plakati i sebe moći preskakati. Plakati, pa se nasmešiti. Ne, nećemo pogrešiti. Plakati, ali se boriti i sobom nebo otvoriti. * * * Sa dva kilograma svinjskih repova Djordje se vratio u Futog. Ima dana kad se vratio praznih ruku a kod kuce ceka sestoro gladne dece, jedna umorna mati i jedan nakrivo nasadjeni otac. Djordje svakog dana mora da zaradi hiljadu dinara, inace ce dobiti batine. Djordje Dundjerski. Mladi “pregalac” i “glava porodice”. Ucenik treceg razreda osnovne skole u Futogu. Djordje prosi po Novom Sadu. To zna i njegova uciteljica i mali drugovi. Drugi razred je zavrsio sa odlicnim. U skoli i dalje stoji sasvim pristojno. Ima dva pametna oka. Ume da popije koktu na eks, a da ne trepne. Ume i da se nasali, ali gorko. Ume i da se zabrine, ali sve nekako ispadne kroz osmeh. Imam pred sobom svrcu kome je porodica natovarila na pleca brigu o hiljadarki dnevno. Gurnite na ulicu nekog odraslog coveka i naredite mu da svaki dan donese po hiljadu dinara, pa cete videti da je to uzasan posao. A to ide godinama. I to ce jos ici godinama. Deca se zovu Snezana, Vlada, Dragan, Zdravko, Zoran i Mileva. Vlada je najmladji: tek se rodio. Kao i svako dete, Djordje ima svoje snove. Zeleo bi da postane sofer ili kauboj. -Tako bih mogao- kaze- da putujem. Da odem daleko. Da dobijam dnevnice i prestanem da prosim. -Zar ti nije zao- pitam- da ostavis decu? -Potrpao bih ja i njih u kamion i odveo. I verujem da bi to i ucinio. Jer bivalo je dana kad isprosi samo za hleb. Nosim ga- prica mi- gledam ga, a hleb vruc, mek, a ja gladan, pa ipak ne strpnem ni mrvu. Prvo njih nahranim... Inace, najveci dan je kad se skupi nesto para za svinjske repove. To smo nekako uredili, dao sam mu novac i on je otisao da se brine o deci. Ja sam posle toga sedeo i bilo me je sramota kao da sam ja licno i privatno pravio i podesavao ovaj svet. Razmisljao sam kako da mu se pomogne. Razmisljao sam kako da se pomogne onom decaku na Tvrdjavi koji spava sa dva psa, jer su ga majka i ocuh oterali od kuce. Jede sa psima hotelske pomije. Oni ga nocu greju. Jova Soldatovic, Mica, sta znam ko, poklone mu dzemperic, kaput, neki dinar... I nekako mi se ucinilo, djavo ga zna zasto, da Djordju, da svoj toj takvoj deci ne treba pomagati, nego ih razumeti i udesiti da dospeju bar do sutrasnjeg dana. Treba pomagati nasoj deci. Onim lepo ocesljanim, pametnim, mirisavim bucama namrstenim na margarin- jer, zaboga, oni jedu samo puter; namrstenim na mleko-jer, zaboga, oni piju samo kakao; namrstenim na novo odelo- jer, zaboga, neko ima lepse, modernije, cak iz Italije. Treba pomagati nasoj razmazenoj deci, nasoj za zivot nesposobnoj deci, nasim maminim i tatinim mazama. Djordja treba uvazavati i pokoniti se pred paketicem svinjskih repova koji dele sedmoro gladnih malisana, jednom nedeljno ili nijednom nedeljno. Nema u meni nikakve pakosti. Nikakvog zla. Ne mogu da optuzim drustvo sto mu ne pomaze, jer tata je zemljoradnik, a majka radnica u “27. martu”. Jednostavno, rastuzen sam zbog nas i zgadjen, nesrecan nekako posramljeno. Zaboli nas zub, pa mislimo da je to najveca briga zemljine kugle. Iskljuce nam struju cetiri sata, a mi proklinjemo sve, od Nikole Tesle do “Elektrovojvodine”. Sve neke ogromne brige oko nas: prosao tako neki mamlaz, pa mi oljustio farbu sa leve strane haube... Lepo mamino nece da pojede rucak, duri se. Lepo tatino zatrpano gomilom igracaka place zato sto nema jos dve gomile igracaka. Djordje grabi peske u Futog sa hlebom ispod ruke. Onaj malisan na Tvrdjavi jede pomije. A mi prolazimo kroz taj svet kao coravi, i ne primecujemo ni jedne ni druge. Te, koji ce nas sutra zameniti. Te koje grdimo sto su mladi, kao da su oni odlucivali hoce li ce se roditi. I dodje mi, ruku na srce, da onako siroko pljunem na dobra stara vremena u ime svih onih novih, kojima srljamo u susret kao da ce sama od sebe biti napravljena. Nemam u ovom zapisu ni pocetak ni kraj. Iznosim ga kao prilog za razmisljanje. Ako neko nesto smisli, bicu mu zahvalan. Ako ne smisli-opet lepo. by Mika Antic, poeta,sanjar,pijanac...Ljudina...... |
Kisa
Kisa.... ja volim veceri pod kisom.... plavo mekano cebe preko kolena,ususkani psti na nogama.... kisa.... Fun Lovin Criminals.... umesto neke placne patetike..... kisa.... i kafa.....koja po redu? vrag bi ga znao.... moja soba s narandzastim svetlom u uglu s Amelijom Pulen na zidu s gomilom knjiga i filmova bozicni ukras obesen na kvaku od prozora kisa... duvan koji se razvlaci po coskovima i mesa se s Zivansijevim mirisom.... moja lenjost moja lenjost culnost koju cuvam za nekog razvratnost bestidnost sve to , za nekog dalje.... malena srebrna zvezda okacena o granu bendzamina obrisana stakla na prozoru mrak svetla s tudjih prozora... sedi li neko jos s glavom medju rukama slusajuci nesto,zaziruci od tisine.... kisa.... meksa me....vise nego sto bih htela.... |
< | travanj, 2009 | |||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | 2 | 3 | 4 | 5 | ||
6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 |
13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 |
20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 |
27 | 28 | 29 | 30 |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv